U Krtovi ne postoji škola, pa mališani iz ovog sela tri kilometra pješače do Sižja, gdje se obrazuju do petog razreda. U ovoj školi se uči po nastavnom programu FBiH, a djeca srpskih povratnika završne razrede, po želji roditelja, pohađaju u Petrovu. Navikavanje na nastavni program RS nije im, kažu, jedini problem, nego dug put do škole.

Nataša Bogdanović iz Krtove, učenica sedmog razreda Osnovne škole "Vuk Karadžić" u Petrovu, svako jutro ustaje u 4.30.

"Oko 15 minuta kasnije krenem preko brda i idem na stanicu u Krtovu I i onda sjednem u autobus do Petrova. Teško je pješačiti, dugo pješačim. U putu provodim dosta vremena, ali opet stignem da učim. Zimi je teško putovati, ali ne odustajem od škole", rekla je ova vrlodobra učenica.

Mještani Krtove, koji su se prije šest godina vratili u rodni kraj uz pomoć donacija, obnovili su svoje kuće. Osnovne uslove za život, kažu, imaju, ali problem je što su od najbliže trgovine i ljekara udaljeni šest kilometara.

"Jedna žena daje poslovni prostor, bila je tu nekada trgovina, ali neće niko da otvori, a potrebna je. Ostaje nam jedino ići u Lukavac, ili kad naiđe kombi kupimo šta treba", kaže Boško Lukić.

U selima Sižje i Krtova do 1992. godine je živjelo oko hiljadu srpskih porodica. Vratilo ih se 250, a niko od njih nije zaposlen. Stariji se uglavnom bave poljoprivredom, dok mlađi za život zarađuju radeći na nadnicu.

"Dobro bi nam došla donacija stočnog fonda. Njiva ima za obrađivanje, moglo bi se raditi, ali nemamo ni mašine", kazala je Jelica Bogdanović, povratnica u Krtovu.

(nezavisne.com) 

Prosjecna ocjena korisnika

   (0 Glas(ova))